Pravi razvojPravi razvoj vinogradarstva u Dalmaciji povezan je s osnivanjem prvih grčkih gradova na jadranskim otocima. Od svih naseobina koje su imale status grada-države (polisa) na Jadranu glavna je bila Issa (na današnjem otoku Visu) čija se gospodarska osnova temeljila na vinogradarstvu i vinarstvu. U Issi se u ono vrijeme pripremalo vino koje je “u usporedbi sa svim drugima bilo bolje”. Na otoku Hvaru nas šetnja među lozama u polju vraća u prošlost, jer su ovdje prvu lozu zasadili, u godinama prije Krista, stanovnici grčkog naselja Faros, čiji se ostaci nalaze na rubu polja. Vinogradi su ovdje bili i u grčko i rimsko doba što se zna po pravokutnoj antičkoj parcelizaciji polja koja je tu uglavnom i danas prisutna i u kojima se i danas uzgaja vinova loza.

RimljaniNakon što su sklopili savez s Grcima i pokorili Ilire u Dalmaciju dolaze Rimljani koji su tu zatekli razvijeno vinogradarstvo. Kako je uzgoj loze u Rimskom Carstvu bio na zavidnoj razini, to su doseljenici još više unapredili zatečeno vinogradarstvo prenoseći svoja iskustva i na starosjedioce. Dokaz o značenju loze i vina u životu starih Rimljana su i reljefi na nadgrobnim spomenicima i sarkofazima. Posebno je bitan sarkofag koji prikazuje dionizijske erote u berbi grožđa, čiji prikaz možemo uzeti kao realnu sliku berbe u rimsko doba. Dokaz o značenju loze i vina u životu starih Rimljana imamo na mnogim antičkim zgradama, posebno na ladanjskim poljodjelskim gospodarstvima (villae rusticae). Isto tako su i u Dioklecijanovoj palači u Splitu portal pravokutnog hrama posvećenog bogu Jupitru i ulaz u mauzolej ukrašeni detaljima iz berbe (s krilatim erotima) i drugim vinogradarskim motivima.

Na hrvatskom dvoruNakon formiranja hrvatske države, za vladavine hrvatskih knezova, a poslije i kraljeva, vinogradarstvo je bilo jedno od glavnih poljodjelskih grana. Prema pisanim dokumentima, posebno sačuvanim darovnicama, na hrvatskom dvoru vinu se poklanjala posebna pozornost. Na razvoj vinogradarstva u kasnom srednjem vijeku veliki utjecaj su imale uprave gradova koji su bili organizirani kao autonomna područja. Osnovna gospodarska djelatnost gradova u Dalmaciji bilo je vinogradarstvo i proizvodnja vina.

Vinogradarstvo EuropeU 19. stoljeću na vinogradarstvo Europe su se srušile nepremostive nedaće, prvo je lozu napala bolest lug (oidium tuckery). Dok taj napasnik nije prenesen na vinograde u Hrvatskoj, rastao je interes za našim vinima i povećao se izvoz, posebno u Italiju. Međutim samo nekoliko godina od pojave luga, 1867. god., u Francuskoj je otkrivena trsna uš filoksera (žiloždera) koja trajno uništava lozu. U početku nitko nije ni slutio da će taj ušenac biti toliko opasan, pa se dosta nemarno radilo na njegovom suzbijanju. Međutim, situacija s vinogradarstvom Francuske, opustošenog haranjem filoksere, zateklo je vinogradarstvo uz obalu Jadrana u znatnoj ekspanziji. Naime, dalmatinsko vinogradarstvo bilo je nakon kriznog razdoblja dobro oporavljeno od luga, koji je bio znatno suzbijen sumpornim prskanjem. Nakon prvih zanimanja francuskih trgovaca za dalmatinska vina interes za sadnju loze ponovo se značajno povećao. Međutim, blagostanje nije dugo trajalo jer je 1885. prvo gljivična bolest Peronospora napala vinograde u Dalmaciji. Kako nevolja obično ne dolazi sama, 1894. u vinogradima je zapažen napasnik žiloždera (filoksera). Najveći udar filoksere trajao je između 1895. i 1905. godine kada su stradali i vinogradi u kontinentalnoj Hrvatskoj, ali su stanovnici to manje osjećali jer tamo vinogradarstvo nije bilo jedina poljodjelska djelatnost, a time i ne isključivi izvor egzistencije.U daljnjem razdoblju od 15 godina na cijelom području Dalmacije pristupilo se obnovi vinograda na američkoj podlozi loze, otporne na filokseru.

Stradavanje vinogradaPoslije završetka Prvog svjetskog rata dalmatinska vina su izgubila svoja tradicionalna tržišta, a nova je vlast umjesto pomoći novim propisima i financijskim teretima ponovno ugrozila već teško stanje težaka. Prema službenoj statistici, 1938. godine u Dalmaciji se proizvodi 844 600 hl vina. U Drugom svjetskom ratu stradali su i vinogradi, a nakon rata provodi se kolektivizacija i podižu se moderne vinarije i to pretežno zadružne po mnogim mjestima, posebno na otocima. Iako je bilo problema u poslovanju vinarija i zadruga, one su u pojedinim krajevima pozitivno utjecale na razvoj i modernizaciju vinarstva. Za vrijeme Domovinskog rata dolazi do zastoja u proizvodnji i uništavanja nekih vinarija velikih vinogradarskih površina. Međutim od uspostave mira i samostalne Hrvatske stvaraju se novi temelji za daljnji razvoj dalmatinskog vinogradarstva na novim osnovama.