„Živjeti na otoku u prošlim stoljećima značilo je grčevito se boriti za opstanak. Zbog toga su svi ljudski umni i fizički potencijali od rođenja do smrti bili posvećeni jednoj jedinoj svrsi: kako bolje i kulturnije preživjeti, te mlađim naraštajima učiniti život snošljivijim. U tom vječitom nadahnuću i borbi za bolje sutra ljudi su krčili putove i ondje gdje uzora nije bilo, jer ih je vodio zdrav razum i životni poriv.“
Preteče prvih zadruga u svijetu možemo pronaći upravo u Dalmaciji. Naime, u 16. stoljeću svećenici glagoljaši, bježeći iz Poljica pred turcima, došli su na pustinjski predio Blaca na otoku Braču, gdje su u blizini špilje Ljubovitica podignuli samostan i gospodarske zgrade. Uskoro se počinju baviti i poljodjeljstvom, saditi masline, lozu i drugo voće i povrće, a u kamenim košnicama čuvaju pčele.
20. lipnja 1590. godine svećenik Vitačić je u samostanu utemeljio zajednicu (družbu) otvorenu i za svjetovne osobe, a sama družba temeljila se na načelima ravnopravnosti, uzajamnosti, moralnosti, socijalne sigurnosti i zajedničkog odlučivanja, koja se kasnije prepoznaju kao temeljna zadružna načela.
Ideja zadrugarstva u Dalmaciji nailazi na plodno tlo nedugo nakon osnivanja prvih zadruga u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Italiji. Prva zadruga u Dalmaciji, osnovana je u Korčuli 1864. godine, pod nazivom Blagajnica uzajamne vjeresije (Cassa di Mutuo credito in Corzula). Ova zadruga je osnovana tek dvadeset godina nakon osnivanja Rochdaleskog pravednog pionirskog društva, prve zadruge modernog zadružnog organiziranja, a radilo se o štedno-kreditnoj zadruzi u koju su se udruživali pretežito težaci i obrtnici. Blagajnica uzajamne vjeresije bila je prvijenac u Dalmaciji i među prvima u Hrvatskoj, pa mnogi drže Korčulu kolijevkom dalmatinskog zadrugarstva, koja je imala velik utjecaj na razvoj zadrugarstva kod nas.
U Zadru je 1874. godine osnovana zadruga pod nazivom Društvo za lov spužava za pranje i koralje (Societa pella pesca da bagno e dell corallo), a nekoliko mjeseci kasnije u Makarskoj je registrirana i Uljarska družba makarsko-primorska, s ograničenim jamstvom. Iako se ovi oblici udruživanja, zbog nedostatka odgovarajućeg zakona o zadrugama, isprva nisu nazivali zadrugama, nema sumnje da se radilo upravo o zadrugama. Na to ukazuju i osnovna zadružna načela na kojima su temeljili svoje djelovanje: načela samopomoći, jednakosti, uzajamnosti, dobrovoljnosti, demokratskih izbora te posebno moralnosti.
Dalmatinski kamen postao je plodno tlo za razvoj zadruga upravo iz razloga što se tu oduvijek životarilo u gospodarski jalovim i mačem sječenim vremenima. Dalmacija je od pamtivijeka bila pljačkana, pustošena i paljena, a u kršu i kamenu bilo je teško stvoriti i sačuvati koricu kruha. Napušten, osiromašen i siromaštvom izmučen dalmatinski puk rano je shvatio da samo u zajednici može biti jači. Udružen se počeo odupirati nevoljama koje su ga snalazile.
Na području Dalmacije djeluje 396 zadruga koje okupljaju 7458 zadrugara, te zapošljavaju 787 ljudi. Dalmatinske zadruge imaju važnu ulogu ne samo za gospodarski život mjesta, već su često u malim ruralnim sredinama nositelji života općenito, zbog čega imaju izraženu i socijalnu komponentu. Tako su se npr. u zadružnim domovima organizirale posjete liječnika, društvena okupljanja, priredbe i sl. Zadružne prodavaonice opskrbljivale su stanovništvo prehrambenim proizvodima u uvjetima u kojima ostali gospodarski subjekti nisu imali motiva za poslovanje.
Mnoga dalmatinska mjesta živa su, s mladim ljudima i djecom na popisima mještana, uvelike zaslugom tamošnjih zadruga u kojima se ne juri za profitom, nego teži zdravom, uzajamnošću prožetom životu. Zahvaljujući tim istim zadrugama pošip, dingač ili babić, koji su velikim dijelom izrasli u zadružnim vinogradima, postaju svjetski priznate vinske marke.