Budući da je u proljeće 1991. postalo jasno da se sprema oružana agresija na Hrvatsku koja je u to vrijeme bila na putu prema samostalnosti te da će biti prijeko potrebno naoružati i stvoriti Hrvatsku vojsku, u Brodosplitu je pokrenuta inicijativa da se formira tim koji će raditi na konstruiranju i proizvodnji naoružanja za hrvatske dragovoljce. Tako je u splitskom škveru formiran tim zadužen za izradu minsko-eksplozivnih sredstava i oklopnih vozila, a dobio je ime PGB tim (po početnim slovima imena inženjera i pirotehničara koji su ga činili). Pred njima se nalazio velik izazov – imali su skromno vojno znanje i ograničene količine sirovina i materijala te su u hodu učili i improvizirali kako bi na prve crte bojišta isporučili kvalitetne proizvode. Važno je naglasiti da nijedan proizvod nije odobren ni pušten na ratište prije nego što ga je testirao sam PGB tim. Zajedno s ostalim škverskim radnicima, od početka proizvodnje 1991. pa sve do svibnja 1995. godine, izradili su velik broj ručnih bombi i drugog naoružanja, što je za hrvatske branitelje koji su u Domovinski rat ušli sa skromnim naoružanjem i vojnom tehnikom, bilo od velikog značaja ponajviše jer je pridonijelo dizanju morala i širenju optimizma među hrvatskim postrojbama koje su pred sobom imale višestruko nadmoćnijeg i opremljenijeg neprijatelja.
Uz ručnu bombu „škveranku“, jedan od proizvoda koji je izašao iz radionice PGB tima je i bombobacač PGB.700. Ovo topničko oružje kalibra 60 mm služilo je za ispaljivanje projektila s ciljem uništavanja žive sile, vatrenih sredstava i utvrđenih objekata. Prema karakteristikama i namjeni bombobacač izrađen u splitskom škveru sličan je minobacaču, ali umjesto mina, bombobacač za ispaljivanje koristi granate i to PGB granate izrađivane na temelju modela ručne bombe „škveranke“ PGB.RB.02 koje su se sastojale od eksplozivnog punjenja unutar čelične košuljice, gornjeg i donjeg čepa te sklopa upaljača. Također, osim osnovne rasprskavajuće granate za ovaj bombobacač razvijena su i dimno-eksplozivna, svijetleća te rasprskavajuća granata s aerodinamičnim vrhom.
Bombobacač PGB.700 odlikuje se relativno malom masom i pokretljivošću te jednostavnom konstrukcijom. Kompletno je sklopljiv, a težine je 8 kilograma. Prema nacrtu PGB tima bombobacač PGB.700 sastojao se od cijevi koja je iznutra kromirana, a izvana bromirana, zatim mehanizma za određivanje pravca cijevi, nožica, zadnjaka, udarne igle te lafeta, odnosno postolja koje pridonosi smanjenju trzaja pri ispaljivanju te time povećava preciznost pogotka. Maksimalni domet bio mu je 1000 metara, iako su najbolji rezultati postizani na udaljenosti 550-650 metara. Brzina ispaljivanja bombobacača bila je 3-4 granate u minuti. Predviđeno je da se koristi na mekanim terenima tako da lafet cijelom površinom leži na zemlji, a nožice budu ukopane. Za najveću učinkovitost i najbolji domet PGB tim je preporučio da kut ispaljivanja iznosi 55°-65°.
U nacrtu bombobacača PGB.700, osim karakteristika i uputa za korištenje, škverski inženjeri ističu i nedostatke koji se mogu pojaviti tijekom korištenja pa tako upozoravaju da kod ispaljivanja granate, ukoliko bombobacač dobro „ne leži“ na zemlji, može doći do njegovog prevrtanja, što se može izbjeći fiksiranjem prednjih nožica.
Dijapazon namjenske proizvodnje koja se tih godina odvijala u Brodosplitu bio je impresivan, a sačuvana je potpuna dokumentacija o svim namjenski proizvedenim sredstvima, kao i prazni onesposobljeni primjerci većine minsko-eksplozivnih sredstava i oružja koji su samostalna konstrukcija škverskih inženjera. Zahvaljujući donaciji Brodosplita, svi oni danas su dio fundusa Muzeja Domovinskog rata u Splitu.
Objavljeno u: Vojna povijest, broj 125, kolovoz 2021.
